Više od tri desetljeća nakon napada na dubrovačko područje, pred Županijskim sudom u Splitu napokon je počelo suđenje Božidaru Vučureviću, nekadašnjem gradonačelniku Trebinja i jednom od političkih čelnika istočne Hercegovine tijekom Domovinskog rata. Devedesetogodišnjeg Vučurevića hrvatsko pravosuđe tereti za dva kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a postupak se vodi u njegovoj odsutnosti.
Riječ je o jednom od dugotrajnih predmeta povezanih s agresijom na dubrovačko područje, za koji je optužnica podignuta još 2008. godine. Vučurević, koji je tijekom rata bio na nizu važnih političkih i vojno-političkih funkcija, godinama nije bio dostupan hrvatskom pravosuđu, zbog čega se postupak nije mogao pokrenuti.
Prvo ročište održano je u petak, no suđenje nije značajnije odmaknulo. Uglavnom se raspravljalo o početnim prijedlozima stranaka, a otvorilo se i pitanje je li optuženik, s obzirom na dob i činjenicu da živi u Trebinju, uopće još živ.
Optužnica obuhvaća napade od Konavala do Stona
Prema optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Vučurević je od 1991. do 29. listopada 1995. godine, djelujući samostalno i u suradnji s Radovanom Karadžićem, sudjelovao u planiranju, poticanju i provedbi politike stvaranja takozvane Velike Srbije, koja je uključivala okupaciju dijelova hrvatskog teritorija i protjerivanje hrvatskog stanovništva.
Tužiteljstvo ga tereti da je na području Trebinja naredio mobilizaciju Teritorijalne obrane i formiranje postrojbi specijalne policije kojima su popunjavane jedinice JNA. Te su snage 1. listopada 1991. godine započele napad na Hrvatsku, a do 26. listopada 1992. okupirale su područje od Prevlake do Stona, dok je Dubrovnik ostao u potpunoj blokadi.
Posljedice napada, prema navodima optužnice, bile su stravične. U napadima i okupaciji dubrovačkog područja poginuo je 91 civil, a 200 ih je ranjeno. Tisuće stanovnika Konavala, Župe dubrovačke, Dubrovačkog primorja i Dubrovnika bile su prisiljene napustiti svoje domove.
Na okupiranom području uništavani su, paljeni i pljačkani civilni, gospodarski i vjerski objekti te privatna imovina, a civili su odvođeni u logore Morinj i Bileća. Prema optužnici, u te je logore odvedeno oko 450 ljudi.
Tisuće granata na Dubrovnik i povijesnu jezgru
Poseban dio optužnice odnosi se na granatiranje Dubrovnika i njegove povijesne jezgre, zaštićene na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine.
Napadi na grad bili su osobito intenzivni od 8. do 13. studenoga te 6. prosinca 1991. godine, kada je na Dubrovnik i povijesnu jezgru ispaljeno nekoliko tisuća granata, pri čemu su teško oštećeni brojni spomenici kulture i drugi objekti unutar gradskih zidina.
Vučurevića se tereti i za nastavak napada nakon povlačenja JNA s okupiranog područja 26. listopada 1992. godine. Prema optužnici, kao predsjednik Srpske autonomne oblasti Istočna Hercegovina, zajedno sa zapovjednim kadrom Hercegovačkog korpusa, sudjelovao je u organiziranju nastavka granatiranja civilnih i gospodarskih objekata te stanovništva dubrovačkog područja.
Ti su napadi, prema optužnici, trajali sve do 29. listopada 1995. godine, a u njima je ubijeno još sedam civila, dok je jedanaest osoba teško ranjeno.
Optužnica obuhvaća i granatiranje u kolovozu 1995. godine, koje se, prema tvrdnjama tužiteljstva, dogodilo kao odmazda za početak vojno-redarstvene operacije Oluja. Tada je na kupalištu ubijeno troje ljudi, a četvero ih je teško ranjeno.
Uhićen u Srbiji, ali nikad nije izručen Hrvatskoj
Vučurević je hrvatskom pravosuđu poznat već desetljećima. Istraga protiv njega pokrenuta je još 1993. godine, a za njim je raspisana međunarodna tjeralica.
Uhićen je 4. travnja 2011. na graničnom prijelazu između Srbije i Bosne i Hercegovine, na temelju hrvatske tjeralice. Hrvatska je zatražila njegovo izručenje, a Vučurević je u Srbiji proveo određeno vrijeme u pritvoru. Iako je u jednom trenutku postojala odluka kojom je izručenje odobreno, do njega na kraju nije došlo. Vratio se u Trebinje, gdje je i nastavio živjeti.
Široj javnosti ostao je zapamćen i po izjavi o tome kako će od Dubrovnika napraviti „stariji, novi Dubrovnik”, koju je izgovorio tijekom ratnih godina, a poslije je tvrdio da se samo šalio.
Sada, nakon toliko godina, hrvatsko pravosuđe ipak je započelo postupak protiv njega, ali bez njegove nazočnosti. O tome hoće li i u kojoj mjeri biti utvrđena njegova kaznena odgovornost odlučit će sud nakon provedenog postupka. Sve što mu se stavlja na teret zasad su optužbe iz optužnice, a ne pravomoćno utvrđene činjenice.
|
