Aktualna događanja u susjednoj Bosni i Hercegovini bili su povod za razgovor s nagrađivanim bosanskohercegovačkim novinarom Emilom Karamatićem, urednikom na BH Radio 1 i vlasnikom jednog od vodećih mostarskih news portala neznase.ba.

Što se ovih dana točno događa diljem Bosne i Hercegovine? Kakva je to „narodna revolucija“? Što traže prosvjednici?

Prosvjedi su počeli u srijedu kad je više od tisuću građana probilo kordon policije i upalo u zgradu Vlade Tuzlanske županije. Prethodno su se okupili pred Županijskim sudom.

Radi se o nezaposlenim građanima i članovima sindikata firmi koje su u stečaju. Tu su radnici Dite, Polihema, Guminga i Konjuha. Prosvjeduju i ljudi koji su dobili otkaze ili su proglašeni tehnološkim viškom u drugim poduzećima. Tako je počelo, ali gledajući ekonomsku sliku u BiH, moglo je započeti na bilo kojem drugom mjestu u BiH. Prosvjednici traže tako malo, a to malo se zove plaća, pravo na rad i ništa više. Međutim policija, odnosno vlast im je uzvratila nasilnim metodama. Upravo oni koje su izabrali oni ih danas tuku. Tuku gladne ljude i tu nema dodatni objašnjenja.

Kako se narod organizira i okuplja?

Prosvjede smo danas kao znak potpore Tuzlacima imali i svim središtima, od Bihaća, Mostara, Zenice, Kaknja, Sarajava itd. Okupljanja su spontana ili organizirana preko društvenih mreža što se pokazalo kao jako efikasna metoda. Ali kod nas prosvjed nije prosvjed. To je nešto što ne znam u što će se izroditi.

Zna li se tko je predvodnik, tko je sve ovo inicirao?

To je jedno od najtežih pitanja, tko je predvodnik pitanje je danas koje u BiH svako postavlja. Moramo uzeti u obzir da je ovo predizborna godina i da i ovi prosvjedi mogu biti u svrsi najprljavije kampanje koja je već počela. Nevjerojatno je tko sve daje potporu prosvjednicima. Naprosto imamo situaciju koju bi nazvao sreo „lud zbunjenog“.  Bosna i Hercegovina je presložena država i naprosto ne postoji stranka koja nije na nekoj razini u vlasti. Takav odnos omogućio je da svatko svakoga može optuživati za ovakvo stanje. Tako ministar unutarnjih poslova BiH Fahrudin Radončić optužuje sve one ministre na nižim raznima, entitetskoj i kantonalnoj za neljudsko ponašanje prema prosvjednicima. Predsjednik Federacije Živko Budimir optužuje također koga stigne. Naprosto svatko svakoga može optuživati. I ovako stanje je užasno, kad je svatko kriv i nitko nije kriv. Ovakvo stanje je odlično za nacionalističke snage koje kontroliraju kaos i koje gladne narodne mase mogu odvesti samo u neki novi građanski rat. Jer prosvjedi i neredi u BiH nikad nisu urodili dobrim i pravednim rješenjima nego nacionalnim mržnjama i sukobima.

Gdje su najveći neredi, kakva je situacija u Sarajevu, te Mostaru gdje Vi živite i radite.

Situacija u Sarajevu i Mostaru se mora gledati odvojeno. Mostar je grad koji nije imao lokalne izbore, vlast ne funkcionira. Neka luda nadmudrivanja su na snazi između vodećih destruktivaca predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i predsjednika SDA Sulejmana Tihića, njih dvojica grad Mostar drže u luđačkoj košulji duboko podijeljenog grada. Na hrvatski i na bošnjački dio. I jedan i drugi dio su u nacionalističkoj omči i ona sputava mostarske i Bošnjake i Hrvate da vide pravo stanje. Tako da ove grupice mladosti mislim, ne mogu dalje doprijeti od nekoliko zapaljeni kontejnera. U Mostaru se prije može dogoditi sukob nacionalista nego zajednička borba građana za pravednije društvo sa više radnih mjesta. Ovaj prosvjed kao potpora Tuzlacima je dobra gesta, ali mislim da bi veća okupljanja i prosvjede iskoristili ovi koje sam spomenuo.

Sarajevski prosvjedi, ma koliko to bilo teško priznati, istinski imaju veći prizvuk one građanske borbe kojoj Mostaru nedostaje još od prijeratnih godina. Jednom riječju kazano ljudi su shvatili da je istinsko domoljublje kad domovinu počnete braniti od „domoljuba“ koji nas uništavaju proteklih dvadeset godina.

I za iduće dane su najavljeni prosvjedi, koliko je moguće da to preraste u veće nerede.

Kad je BiH u pitanju sve je moguće. Moguće je da se zaboravi da smo jučer imali prosvjede. Da  je policija koristila siledžijske metode protiv prosvjednika. Moguće je također i to da sve ovo preraste u veće nerede, ali kako sam već rekao, onda postoji strah da nam se ti veći neredi ne pretvore u noćnu moru koju su bosanskohercegovački građani jednom već preživjeli. Ne treba zaboraviti da svi oni koji su bili ili jesu na vlasti u BiH nemaju svijetlu budućnost. Od Dragana Čovića, Milorada Dodika, Fahrudina Radončića, Bakira Izetbegovića i drugih na nižim razinama vlasti. Svi oni su potencijalni Sanaderi. Zato se treba bojati da upravo ova vrsta prosvjeda ne preraste u nacionalistička divljanja u svrhu spašavanja onih koji su ekonomski uništili Bosnu i Hercegovinu i tako se spase dugogodišnji zatvora.

Dao Bog da je ovo početak bosanskohercegovačkog prioljeća, u što osobno sumnjam.

Je li, po Vašem mišljenju,  moguće da se ova revolucija iz BiH prelije na susjednu Hrvatsku, gdje situacija također nije bajna?

Ova bosanskohercegovačka priča nema nikakve veze sa susjednom Hrvatskom, međutim ono što će vas zadesiti može se uspoređivati sa problemima koje je imala i ima Grčka, a  ta je priča poznata i lako primjenjiva na Republiku Hrvatsku.

Kate Šutalo Cvjetković