|
|
|
|
|
| Uzburkale se uspomene na najteže dane obrane Dubrovnika: Ratni zapovjednici reagirali |
|
|
|
|
|
Dubrovački ratni zapovjednici i članovi ratnog Zapovjedništva obrane Općine Dubrovnik oštro su reagirali na javne istupe Želimira Čizmića, predsjednika Udruge dragovoljaca HRM-a Dubrovnik, ocijenivši njegove tvrdnje o okolnostima obrane Dubrovnika 1991. godine povijesno neutemeljenima i uvredljivima za branitelje.
Na konferenciji za medije održanoj u Muzeju Domovinskog rata na Srđu, ratni zapovjednici poručili su kako je nedopustivo umanjivati ulogu dubrovačkih branitelja i dovoditi u pitanje doprinos generala Nojka Marinovića, koji je preuzeo odgovornost za obranu Grada u najtežim trenucima. Govorili su Eduard Čengija, Rudi Butković, Vicko Mihaljević, Vlado Onofri i Mišo Đuraš, koji su potom i uputili priopćenje.
Neposredan povod njihovu obraćanju javnosti, kako navode, bile su izjave koje je Želimir Čizmić iznio na konferenciji za medije 27. listopada, tijekom obilježavanja 35. obljetnice osnutka HRM-a. Posebno su reagirali na njegovu tvrdnju da je zbog navodnog potpunog sloma obrane 31. listopada 1991. general Marinović želio napustiti Dubrovnik te da je od ostanka odustao tek nakon osnivanja mornaričke postrojbe.
Potpisnici priopćenja takve su navode odlučno odbacili, ističući kako smatraju da se njima neargumentirano diskreditira ratni put generala Marinovića, ali i obezvrjeđuju pripreme za obranu Grada te žrtva dubrovačkih branitelja i građana.
Obrana Dubrovnika počela je prije osnutka MOMP-a
U priopćenju posebno naglašavaju kako su dubrovački branitelji već krajem listopada 1991. godine uspjeli uspostaviti i učvrstiti crtu obrane od Mokošice, Komolca i Sustjepana, preko Nuncijate, Jadranske magistrale, Srđa, Strinčjere i Bosanke do hotela Belvedere.
Navode i kako su se oslabljene postrojbe postupno popunjavale novim snagama, a na zahtjev generala Marinovića 28. listopada u Dubrovnik su stigla pojačanja od približno 70 pripadnika 114. brigade ZNG-a, kao i 1. samostalni vod 4. brigade ZNG-a.
Prema njihovu tumačenju, upravo ove činjenice potvrđuju da je obrana Grada bila organizirana i prije osnivanja Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Dubrovnik (MOMP).
„Upravo su dubrovački branitelji, trpeći teške i bolne gubitke, spriječili ostvarenje agresorskih planova o zauzimanju dubrovačkog područja za samo četiri do pet dana“, ističu potpisnici, podsjećajući da su neprijateljske snage tek nakon 25 dana izbile na istočne prilaze Gradu, gdje su zaustavljene.
Sporna i uloga Odreda naoružanih brodova
Ratni zapovjednici osvrnuli su se i na navode iz prezentiranog Ratnog puta Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Dubrovnik, iznesenog na svečanoj akademiji 29. listopada.
Sporna im je tvrdnja da se Odred naoružanih brodova pridružio postrojbi 5. studenoga 1991. godine, nakon čega je ona službeno dobila naziv Mješoviti odred mornaričkog pješaštva Dubrovnik.
Tvrde kako sačuvana povijesna dokumentacija pokazuje da je Odred naoružanih brodova postojao i djelovao kao organizirana postrojba i prije osnivanja MOMP-a. U njegovu sastavu, prema priopćenju, bilo je sedam brodova s posadama, tehnička, radarska i sanitetska služba, veza i logistika, a početkom studenoga djelovali su i mineri te diverzanti.
Zbog toga smatraju kako je upravo Odred naoružanih brodova bio prva kompletna mornarička postrojba osnovana na krajnjem jugu Hrvatske.
Podsjetili na razmjere ljudskih gubitaka
Kako bi ukazali na težinu borbi koje su se vodile u obrani Dubrovnika, potpisnici su iznijeli i podatke o ljudskim gubicima.
Prema podacima navedenima u priopćenju, samo tijekom prvog tjedna listopada 1991. godine bilo je 100 ranjenih i 27 poginulih dubrovačkih branitelja i građana. Do kraja listopada broj poginulih narastao je na 57 branitelja i 12 civilnih žrtava, dok je više od 400 osoba bilo teže ili lakše ranjeno.
Unatoč nastavku žestokih napada tijekom studenoga i prosinca, Dubrovnik je, ističu, obranio svoju slobodu zahvaljujući dubrovačkim braniteljima, među kojima su bili i pripadnici MOMP-a.
Pritom naglašavaju kako njihovo obraćanje javnosti nije usmjereno na umanjivanje vrijednosti i značaja Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva ni njegovih pripadnika.
Najavili opširniji prikaz obrane Dubrovnika
Kao temeljni cilj priopćenja navode očuvanje dostojanstva i zajedništva svih dubrovačkih branitelja, koje smatraju najvećom snagom obrane Grada 1991. godine.
„Grad nikada nije trebao pasti niti je pao“, poručuju, odbacujući tvrdnje da bi Dubrovnik bez osnivanja mornaričke postrojbe sigurno bio zauzet.
Najavili su i kako će tijekom sljedećeg tjedna javnosti dostaviti opširniji tekst o događanjima na dubrovačkom području 1991. godine. Taj će prikaz, kako navode, obuhvatiti pripreme za obranu, osnivanje prvih naoružanih postrojbi te tijek ratnih djelovanja do kraja listopada, uz oslanjanje na utvrđene povijesne činjenice.
Potpora
Uz ratne zapovjednike koji su se obratili javnosti, priopćenje su podržali i brojni predstavnici ratnih postrojbi, policije i institucija koje su sudjelovale u obrani Dubrovnika. Na popisu potpisnika, objavljenom uz priopćenje, navedeni su
Zapovjedništvo obrane Općine Dubrovnik: Ivo Šimunović, Đuro Lubura, Tonči Bačić, Vicko Mihaljević, Željko Petrović i Mišo Kraljić.
Policijska uprava Dubrovnik: Miljenko Lučin i Ante Vulić.
SJP „Grof“ Dubrovnik: Ile Topuzović.
163. brigada Hrvatske vojske: Ivan Varenina, Krešo Klarić, Eduard Čengija, Mladen Jurković, Tonči Mratović, Cvijeto Cvjetković, Ivica Sentić, Đuro Šabadin, Vitomir Pavlić, Milan Jejina i Mišo Đuraš.
Sekretarijat za narodnu obranu Općine Dubrovnik: Rudi Butković.
Odred naoružanih brodova: Vlado Onofri.
Centar za obavješćivanje Dubrovnik: Živko Tolić.
žp
|
|
| NAJČITANIJE (7 dana) |
|
| | |
|
|
