Uskrs, najveći kršćanski blagdan, u Župi dubrovačkoj ne obilježava se samo kao vjerski događaj, već i kao duboko ukorijenjeni izraz lokalne tradicije i identiteta. Ovaj kraj, smješten nadomak Dubrovnika, njeguje običaje koji se prenose generacijama, čuvajući duh zajedništva i poštovanja prema prošlosti.

Pripreme za Uskrs započinju već tijekom korizme, razdoblja posta i odricanja. U mnogim obiteljima i dalje se prakticira suzdržavanje od mesa petkom, dok stariji mještani posebno naglašavaju važnost duhovne pripreme kroz molitvu i ispovijed.

Veliki tjedan donosi poseban ugođaj u župskim mjestima poput Brgata, Srebrenog, Mlina, Postranja, Mandaljene, Kupara i Plata. Na Veliki četvrtak obilježava se spomen na Posljednju večeru, dok se na Veliki petak održavaju procesije i pobožnosti Križnog puta. Tišina i dostojanstvo tog dana posebno dolaze do izražaja — zvona ne zvone, a crkve su ogoljene, što simbolizira Kristovu muku.

Jedan od najprepoznatljivijih običaja jest bojanje jaja, odnosno „penganje“. Tradicionalno su se jaja bojala prirodnim bojama, najčešće korom luka koja im daje karakterističnu crvenkastu nijansu. Djeca i danas rado sudjeluju u ovom običaju, a natjecanje u tucanju jaja nezaobilazan je dio uskrsnog jutra.

Na Veliku subotu priprema se uskrsna hrana koja se nosi na blagoslov u crkvu. U košarama se nalaze kuhana jaja, pinca i sol, a u nekim mjestima se nosi i mladi luk. Blagoslov hrane ima snažno simboličko značenje — zahvalnost i novi početak.

Uskrs u Župi dubrovačkoj tradicionalno je obilježen svečanim misnim slavljima u lokalnim crkvama i njegom starih običaja, od kojih je najpoznatije gađanje uskrsnih jaja (pisanica) kovanicama, tradicija koja se održava još od početka 20. stoljeća. 

Iako se način života mijenja, a moderni utjecaji sve su prisutniji, u Župi dubrovačkoj i dalje postoji snažna želja za očuvanjem običaja. Mlađe generacije sve više prepoznaju vrijednost tradicije, što daje nadu da će uskrsni običaji ovog kraja živjeti i u budućnosti. U vremenu ubrzanog života, Uskrs u Župi dubrovačkoj ostaje podsjetnik na važnost vjere, obitelji i zajedništva — vrijednosti koje nadilaze vrijeme.