„Skriveno blago dubrovačke katedrale“ izložba je koja je privukla veliku pozornost Dubrovčana, a donosi i podatak kako je Dubrovnik dosta stariji od one teze da potječe iz sedmog stoljeća.
Kako smo već pisali, na izložbi otvorenoj sredinom prosica u tvrđavi Revelin a u organizaciji Dubrovačkih muzeja, prvi put je široj javnosti prezentirana bogata numizmatička građa nađena tijekom arheoloških istraživanja provedenih ispod dubrovačkog episkopalnog kompleksa 80-ih godina 20. stoljeća.
Pojašnjavajući kako je došlo do te izložbe, autor i dubrovački kustos Darko Milošević je rekao:
„Nakon potresa iz 1979. godine trebalo je pristupiti seizmičkoj sanaciji zgrada unutar grada tako se situacija iskoristila da se provedu arheološka istraživanja na područjima na kojima bi inače bilo iznimno teško takvo nešto izvesti. Tokom radova otvorena je podnica katedrale i pločnik pujiške place, službeno Bunićeve poljane, te se prilikom iskopavanja pronašla ne jedna katedrala, ona svima poznata romanička iz 12 stoljeća uništena u velikoj trešnji, već još jedna treća, odnosno vremenski prva, tzv. bizantska bazilika, do tada nepoznata historiografiji.“
Milošević nadalje ističe kako su straživanja iznjedrila uz mnoštvo materijala, ulomaka arhitekture, kamene plastike te drugih ostataka i oko 700 komada antičkog i srednjovjekovnog novca.
„Svima je poznato vidljivo, javno, blago dubrovačke katedrale, Riznica odnosno Moćnik gdje se čuva mnoštvo relikvija, više od 170, među ostalim i Isusova Pelenica. I dok su ova blaga skupljana svjesno, uz izniman trud, dosjetljivost i odricanja naših predaka, jedno drugo blago, ono prezentirano na izložbi, je stiglo na lokalitet nesvjesno, najčešće izgubljeno od strane izvornih vlasnika koji su hodali, živjeli i stvarali ovdje mnogo prije nas. Svaki od tih novaca je mala škrinja s blagom, informacijskim blagom, svako od njih priča jednu svoju priču, svaki je umjetničko djelo iako sitnog formata.
Iz njega iščitavamo da je Dubrovnik dosta mnogi stariji od one teze o rušenju Epidaura od strane Avara i Slavena u 7. st. budući da najstariji primjerci se datiraju čak u 4/3 st. pr. Kr. To su Grčki i ilirski novci, zatim slijede rimski, bizantski, razno razni srednjovjekovni a najbrojniji su dakako novci kovani u kovnici Dubrovačke republike, kao što u mince, soldi, artiluci, dinari i dinarići.“, pojasnio je dubrovački kustos Darko Milošević, koji je ujedno i autor izložbe o skrivenom blagu dubrovačke katedrale.
|
