Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić uputio je božnićnu čestitku koju

prenosimo u cijelosti:

Otajstvo Božića koje svake godine slavimo otajstvo je objave Božje ljubavi. Na traženje i iščekivanje čitavog čovječanstva svemogući Bog u svojoj ljubavi i slobodi pruža konkretan odgovor: utjelovljuje se u Isusu iz Nazareta i uzima ljudsko obličje da bi čovjeku i čovječanstvu pokazao mjeru svoje ljubavi. U Isusu iz Nazareta Bog je objavio da on nije nevjerni i odsutni Bog. On je živi i sveti Bog koji uvijek na nov način pokazuje i objavljuje svoju ljubav prema izabranom narodu, a time i prema čovječanstvu.

Spasenje koje je još u vrijeme proroka Bog obećao „kćeri sionskoj“ (Iz 62,11) ostvaruje se u vrijeme kralja Heroda i cara Augusta rođenjem Djeteta u Davidovu gradu (Lk 2,1-7). Spasenje nije više samo riječ utjehe, nego je to osoba, jedan od članova ljudske obitelji, jedan od rođenih od žene, onaj u kojemu nam je objavljeno „čovjekoljublje“ našega Boga (Tit 3,4). Zato je Isusovo rođenje, Božić, jedan od središnjih događaja povijesti spasenja, a time i povijesti čovječanstva. U Isusu Kristu Bog je objavio najviši stupanj svoje ljubavi prema čovjeku.

Istina vjere o Božjem utjelovljenju u Isusu iz Nazareta, koju Crkva iz godine u godinu nanovo naviješta, biva često zatamnjena popratnim pojavama koje uzrokuje suvremeni konzumerizam koji nam, uz pretjeranu blagdansku rasvjetu trgova, ulica i izloga, priječi i odvraća pogled od betlehemskog Djeteta i siromaštva u kojemu je rođeno. Nasuprot tome, kršćanski je Božić ponajprije radost. Radost koja se temelji na činjenici čudesnog očitovanja Božje ljubavi koja čovjeka i čovječanstvo ne ostavlja u tami neizvjesnosti, nesigurnosti, nego mu otvara horizont neizrecivoga dara: Bog je Emanuel – S nama Bog. Božić je objava velike, nevjerojatne, nezamislive istine: Bog je krhak, Bog je malen, Bog se nudi, Bog je naš, Bog je zaljubljen u čovjeka i čovječanstvo.

Slavljenje kršćanskog Božića velika je radost, ali ono je istodobno zadaća i obveza. Nije dovoljno samo iskazivati svoje divljenje pred čudesnom objavom Božića ili bezbrižno i s divljenjem proći pokraj jaslica u crkvama u iščekivanju sljedećega Božića. Potrebno je puno više od toga. Treba biti poput Marije i poput nje dopustiti Božiću i danas, i sutra, i svakog dana našega života ulazak u naše srce da bismo o njemu meditirali, razumjeli ga, učinili ga svojim, a onda mu i omogućili da uđe u naš život i po nama u život drugih ljudi.

Božić želi ući u naš život, a po nama i u život drugih ljudi, na različite načine. On nam dolazi u Božjoj riječi, u Crkvi i sakramentima, osobito u ovom božićnom vremenu u sakramentu pokore i euharistije. Dolazi Božić, na svoj način, i u našim lijepim božićnim običajima, pjesmama i kolendama, u obiteljskim okupljanjima, darovima i čestitkama koje ćemo međusobno razmijeniti. Prepoznajemo ga jedni u drugima, u svom djetetu, ocu i majci, bratu i sestri, djedu i baki, djevojci i mladiću, prijatelju i susjedu, radniku i poslodavcu, đaku i učitelju, svakom čovjeku, muškarcu i ženi, a osobito u onom koji je zbog svoje situacije izdvojenosti i obilježenosti, zbog svoga bivanja na rubu i Crkve i društva, najpotrebniji da ga u njemu prepoznamo i da od njega budemo prepoznati.

Godina je mladih u našoj biskupiji. Zato ove godine želim osobito istaknuti dolazak Božića u mladima, kako onima našeg Grada i biskupije koji su domaćini susreta hrvatske katoličke mladeži 2014., tako i mladim katolicima iz Hrvatske i dijaspore koji će 26. i 27. travnja 2014. biti sudionici tog susreta. Pozivam sve nas, a osobito sve naše obitelji, da našim mladima pomognemo u organizaciji i pripremi tog susreta. Osobito nas pozivam da im otvorimo vrata svoga doma i dopustimo da nas po njima Božić pohodi u našim domovima. Pretvorimo svoje domove u gostoljubivu betlehemsku štalicu i prepoznajmo Boga, Božića u licima i radosti života mladih koji će pohoditi naš Grad i biskupiju! Učinimo svoje domove ugodnim boravištem koje je spremno primiti i prihvatiti Isusa, a najljepši ukras će mu biti djelatna ljubav. Oduprimo se napasti ovog konzumerističkog vremena koje svu vrijednost vidi u „imati“, koja nam predlaže da se ne miješamo, da nas se to ne tiče, da zatvorimo vrata svoga doma, a time i svoja srca Gospodinu koji nam dolazi. Nemojmo biti poput ljudi iz vremena Isusova rođenja koji su, uglavnom zbog neopravdanih razloga i običnog komoditeta, dopustili da Božić prođe pokraj njih, da ih mimoiđe, kako se i zbog nas ne bi izgovarale riječi: „Za njih nije bilo mjesta“ (Lk 2,7) i „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1,11). Tim svojim stavom nisu spriječili Isusa da dođe. On je svejedno, makar i u štali, našao mjesto i utjelovio se. Boga se ne može zaustaviti u njegovu pohodu. Sebe se može lišiti prilike da ga se prepozna i osjeti ljepota vjere i zajedništva i čuje onaj radosni anđeoski navještaj: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ (Lk 2,11).

Budimo, braćo i sestre, oni koji će u licu naše mlade braće i sestara prepoznati Božje lice i Božji pohod nama, našem domu i obitelji, našem Gradu i našoj biskupiji. Neka svjetlo božićne Radosne vijesti obasja naše nakane i misli, kako bismo ohrabreni svjedočili ljepotu vjere i ljepotu zajedništva u ljubavi.

S ovim mislima i osjećajima svima želim sretan Božić i obilje Božjeg blagoslova, mira i radosti u novoj 2014. godini.

Mate Uzinić

biskup