U dubrovačkom Kinu Sloboda u subotu u 20 sati održat će se praizvedba nove predstave Kazališne družine Kolarin “Matrimonijo”, autora Josipa Lovrića, a u režiji Žuže Egrenyi. Senograf je Ivona Šimunović, kostimograf Renata Sekulović, dok je asistent Tajana Martić.
Uloge su sljedeće:
TOMO, stari trgovac – Pavo Ivanković / Ivan Boban
PASKO, Tomov sin – Frano Knego
MARE, Paskova žena – Jelica Čučević
DUBRAVKA, Paskova kći – Jelena Maržić / Darija Mikulandra Žanetić
NIKŠA, Tomov djetić – Joško Gverović / Leo Mrkić
LUCKA, Marina djevojka – Aida Machiedo / Marija Hrtica
ANE, udovica – Marinka Metković
BALDO, Anin rođak – Ivan Džamonja
Reprize predstave su 15. i 16. lipnja u 20 sati, a ulaznice po cijeni od 30 kn se mogu kupiti sat prije izvedbe.
O autoru
Tako je teško zgusnuti sve što je samozatajni i veliki čovjek, Josip Lovrić, ostavio iza sebe. Kontrast njegovih kreativnosti je zadivljujuć. Kao što svaki kamen Grada otkriva nešto posebno, tako se otkriva i bogatstvo gospara Lovrića. Josip Lovrić (pseud. Jozo Lovrić Jadrijev) rođen je 3. kolovoza 1928. u Dubrovniku gdje je i umro 26. studenoga 2012. godine. Dr. sc. prof. emeritus Sveučilišta u Dubrovniku, inženjer brodogradnje, pomorski stručnjak, znanstvenik, izumitelj, publicist, urednik, pisac… Teško je i nabrojati čime se sve bavio i koliko je zadužio znanost, brodarstvo i pomorstvo.
Osvrnut ćemo se na njegov kreativni i stvaralački rad. Bio je član gradskog orkestra. Svoj književni rad je započeo poezijom, a izuzetno je posebno tematikom, dubrovačkim govorom, pristupom oblikovanja, njegovo dramsko stvaralaštvo. Dramska trilogija Greb, dramski ciklus U vezi s Martom, komedija Ugovna, skupna knjiga drama i dramoleta S morem u dosluhu (Mare Fjočica – praizvedena u KMD-u, Ugovna i Matrimonijo)… Nevjerojatno, je da uz ovakvo bogatstvo njegovog opusa, Jozo Lovrić Jadrijev nikad nije bio član nijednog društva književnika. Stoga je izuzetna čast praizvesti njegovu komediju Matrimonijo i još jednom podsjetiti na iznimnog čovjeka.
O djelu
Matrimonijo je djelo nastalo po motivima Goldonijevog Sior Todero brontolon ossia Il fastidioso, uz pomoć prijevoda Frana Čale. Obiteljske peripetije, prouzročene generacijskim jazom i gramzljivošću, su okosnica djela. Radnja je smještena početkom 20. stoljeća u dubrovačkoj kući starog i škrtog tgovca, Konavljanina Toma. On terorizira sve ukućane nepovjerljivošću, škrtošću i nezadovoljstvom strašljivim sinom Paskom koji je u sjeni vrlo energične i lukave žene Mare. Mare, kćer Dubravku, uz pomoć i lukavstvo udovice Ane, želi udati za Aninog rođaka Balda. Dolazi do nesporazuma u kojima sudjeluju sluge Lucka i Nikša koji bi se isto ženili, ali tko će za koga vidjet ćemo u komediji, koja ismijava vječite ljudske slabosti škrtosti i malicije, na originalnom dubrovačkom izričaju.
Riječ redateljice
Moja se uloga promijenila - glumu je zamijenila režija, a kroz taj redateljski rad oživjeli su moji divni veliki profesori: dr. B. Gavella, prof. K. Spajić, prof. Habunek, B. Stupica... Kao glumica, duboko proživljavam proces rada i nastanka svakoga lika, i to je nepogrješiva inspiracija koja me vodi kroz moju novu redateljsku ulogu. S takvim iskustvima te entuzijazmom, predanošću i radošću stvaralaštva mojih dragih Kolarina (vrline koje se danas teško nalaze i u profesionalnom teatru) zajednički ostvarujemo već treću predstavu. Riječ je o premijeri teksta moga dragog prijatelja iz djetinjstva, Joza Lovrića, napisanog starim dubrovačkim jezikom koji se danas više ne čuje na našim ulicama, a koji družina Kolarin - srećom! - uspješno njeguje.
Kolarini
KD Kolarin je pravi primjer za izreku ništa se ne postiže bez žrtve... Iza nas su više od 4 godine rada, 4 predstave, pregršt aktivnosti i sudjelovanja u životu Grada, županije i van nje. Puno je odricanja i žrtve skupine raznolikih ljudi koji rade različite poslove u različito vrijeme, žive različitim životima i slobodno vrijeme odvajaju za ljubav prema dramskom svijetu. Redaju se uspjesi, ljudi nas prepoznaju, očekuju, traže... Uspjeli smo i pred vama je praizvedba predstave Matrimonijo, svestranog Dubrovčanina, Josipa Lovrića.
Imamo veliko bogatstvo: Žužinu prisutnost, razumijevanje, strpljivost, ljubav, našu volju usprkos olujama života, ljude koji nas podržavaju i pomažu... Ali, još uvijek, koliko god to nevjerojatno zvučalo, nemamo prostor. Rad na predstavi će biti zapamćen po stalnom traženju mjesta za probe. Veliki je broj lokacija koje smo promijenili. Šetali smo po uredima, stanovima, ljetnim kinima pa čak utočište tražili i ispod voltova našeg Grada. Žrtva je dovela do našeg zadovoljstva, a nadamo se i vašeg! Uživajte u zaboravljenoj i probuđenoj riječi Grada!
|
