Na stranici Susreta hrvatske katoličke mladeži koji je nadavno održan u Dubrovniku objavljena je i zahvala mlade Zadranke Anđele Kvartuč koja je bila smještena kod obitelji Njavro u Župi svete Marije Magdalene u Župi dubrovačkoj.
I sada kada su se emocije do pomalo slegnule mogu napisati par rijeci u znak zahvale. Ne znam od kud krenuti, što napisati, što istaknuti kada je sve zaista bilo predivno. Sat vremena spavanja bilo je sasvim dovoljno za odmor da bi krenuli na susret s Kristom. Ni kiša, gužva u prometu, dugotrajna vožnja nisu nas omeli u našem naumu, da osjetimo zajedništvo s Kristom. Na putu do Dubrovnika pomolili smo se za vrijeme, zavapili Kristu da pomakne tmurne oblake iznad Dubrovnika te nam podari sunce koje se nije pojavilo sve do svršetka svete mise. Bog zna zašto nije sijalo sunce kako smo svi željeli jer sve se događa s razlogom na nama mladima je samo ostalo da zaključimo zašto On koji je svemoguć nije učinio "ništa" po pitanju vremena. Izlazak, a ujedno i zalazak sunca koji se ipak na kratko pojavio na kraju svete mise za mene je značio samo jedno. Bog se pokazao svima nama da bi nam dokazao da je ipak tu, s nama. Da bi nam zahvalio na našoj žrtvi po kiši, da bi nam pokazao da je svo to vrijeme bio uz nas. Iako nije sijalo sunce iznad Dubrovnika, sijalo je u našim srcima, osjetila se ta ljubav i toplina u zraku.. Tisuće i tisuće mladih koji su stvarali dugu svojim šarenim majicama, kabanicama, kišobranima preplavilo je Dubrovnik. Tisuće tih istih šarenih duga došlo je s istim ciljem u zajedništvu osjetiti Isusa Krista. Nemam riječi kojom bi opisala onaj osjećaj kada sam pored sebe vidjela sve te mlade ljude koje nije bilo sram zapjevati duhovnu pjesmu, sklopiti ruke I pomoliti se, koje nije sram reći:" Ja sam vjernik , ja vjerujem u Isusa Krista".
Po završetku susreta uputili smo se u župu Sv.Mandaljena svojim domaćinima, topao susret s tim divnim ljudima također me ostavio bez teksta. Nema ništa ljepše kada osjetiš toliku ljubav od nekoga koga tako rekuć ni ne poznaješ, kada osjetiš kako si dobro došao u kuću tada potpunog stranca. Ovom prilikom bi se zahvalila Ani i Hrvoju koji su zajedno sa svojim roditeljima otvorili vrata svoga doma,prepustili nam svoju toplu postelju,otvorili vrata svojih frižidera te ono najvažnije otvorili svoja srca. Također hvala svim volonterima koji su se pobrinuli za zabavu na kojoj smo kroz pjesmu i ples osjetili Krista u našoj blizini. Mislim da ću dugo pamtiti onaj trenutak kada je band iz Vukovara zasvirao i zapjevao riječi pjesme " Evo me " kada smo svi mi prisutni ispunjeni zapjevali Isusu. Zaista ne znam što bi više napisala, kada je od samog dolaska u Dubrovnik sve bilo tako predivno. Još jednom hvala veliko od Zadra do Dubrovnika obitelji Njavro i župi Sv.Mandaljeni.
Vole vas vaši Zadrani. Vidimo se u VUKOVARU za 3 godine!
Anđela Kvartuč