U nedjelju, 16. ožujka u 18 sati dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodit će euharistijsko slavlje u Svetištu Gospe od milosrđa u Gospinom polju, a u sklopu molitve Crkve u Hrvata za proglašenje blaženim sluge Božjeg fra Ante Tomičića (1901-1981).

Nakon završenog biskupijskog procesa u Rijeci, gdje je sluga Božji proveo najveći dio svog života, 9. veljače 2014. godine, dokumentacija o sluzi Božjem fra Anti Josipu Tomičiću, odnesena je u Vatikan te je tako kauza prešla u nadležnost Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih u Vatikanu. Postulator kauze fra Stanko Dodig, upravitelj Svetišta Gospe od Milosrđa u Dubrovniku, preporuča vjernicima molitvu devetnice fra Anti Tomičiću.

Fra Ante Josip Tomičić je deset godina svog života proveo i u dubrovačkom kapucinskom samostanu, od 1926. do 1937. godine te prikupljao novac za njegovu izgradnju.
 

Nakon što je dubrovački biskup mons. dr. Josip Marčelić pozvao kapucine da preuzmu brigu o poznatom hodočasničkom svetištu Gospe od Milosrđa u Gospinom polju, kapucini su to prihvatili i 7. svibnja 1913. godine preuzeli upravu i brigu o svetištu.

Uz svetište i kuću koja je bilo u trošnom stanju, kapucini su odlučili graditi samostan. Fra Ante je po dolasku u Dubrovnik 1926. jedno vrijeme obrađivao Gospino polje, koje je tada bio veliki posjed i zahtjevao je mnogo truda. Godinu dana nakon tog teškog fizičkog rada poglavar samostana ga šalje skupljati novčana sredstva za izgradnju samostana u Dubrovniku.

O tom prikupljanju milodara za samostan fra Ante svjedoči: „Ja sam najprije sabirao milodare po Dubrovniku i okolici, a onda sam dobio dozvolu Ministarstva unutarnjih poslova za cijelu državu, s tim da se moram prijaviti miliciji u svakom gradu, a u kotarskim mjestima kotarskom predstojniku. Ja sam hodio po svim gradovima Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine kao i po svim drugim većim mjestima gdje se narod više bavi novcem. Moja kolektura za dubrovački samostan trajala je 10 godina, ali svake godine samo 6-8 mjeseci, jer inače nisam smio po našim pravilima biti više izvan samostana. Spavao sam uvijek ili jeo po samostanima ili po župnim uredima. Svi svećenici i redovnici bili su sa mnom vrlo prijazni; neka ima dragi Bog to obilno naplati. Samo na par mjesta, u sve to vrijeme, dogodilo se da nisam bio primljen, ali onda sam se već snašao kod dobrih katolika.“

Kamen temeljac za kapucinski samostan blagoslovio je biskup Marčelić 24. svibnja 1928. godine. Prvi dio samostana završen je te iste godine, a drugi dio 1936.