Središnji događaj proslave 1700. obljetnice mučeničke smrti sv. Vlaha i 600. obljetnice dubrovačkog zakona o prestanku trgovine robljem okupio je u Dubrovniku, ispred katedrale, 3. veljače ne samo dubrovačku Crkvu u svoj njezinoj raznolikosti nego i vjernike, svećenike, redovnike, redovnice, biskupe i nadbiskupe iz drugih krajeva domovine i iz inozemstva.
Posebni izaslanik pape Franje kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji tridesetak biskupa i nadbiskupa i stotinjak svećenika predvodio je središnje svečano euharistijsko slavlje. U propovijedi je govorio o dvjema obljetnicama koje Dubrovnik obilježava, te posebno upozorio na opasnosti modernih oblika ropstva u današnjem svijetu.
Za što se umire, to ne odumire
Rekavši kako se u Dubrovniku danas proslavlja 1700. obljetnica mučeničke smrti sv. Vlaha kardinal je podsjetio da je sv. Vlaho kao laik vjernik bio liječnik, koji se vrlo rano i jasno opredijelio za Krista. „Kao liječnik u čovjeku je gledao cijelo biće i duh i dušu i tijelo“, kazao je vrhbosanski nadbiskup i dodao:“ To su brzo vjernici prepoznali te su mu poklonili povjerenje da bude njihov biskup, član apostolskog zbora. Kao biskup hrabro je naviještao i svjedočio vjeru. Za tu vjeru podnio je strašne muke te su mu 316 odrubili glavu. Tu svečevu glavu kao dragocjenu relikviju su donijeli u Dubrovnik 1026. godine“. Kazao je i kako je kršćanstvo cvjetalo unatoč krvavom progonstvu i tolikim mučenicima, a vjernike nije mučenička smrt sv. Vlaha obezglavila, nego ih je u vjeri utvrdila. „Vrijedi samo ono za što se život daje. A za što se umire to ne odumire“, istaknuo je propovjednik te naveo svetopisamske tekstove koji govore o tome.
Potom je upozorio na ravnodušnost kao opasnost za izgradnju mira, ali i kao novo bezboštvo. „Čovjek koji nema vrijednosti za koje i po kojima živi, isprazno i beznadno živi. Najveća vrijednost je vjera u Boga koja izgrađuje uvjerenje iz kojega i po kojem se živi. Samo tako možemo ozdravljati ovo bolesno ozračje i sumornu javnost“. Čašćenje sv. Vlaha koji je položio život u vjeri i za vjeru za Dubrovnik i Dubrovčane znači da je u njihovu povijest „utkana ta stvarnost da se ima za što živjeti, žrtvovati i umirati“. Ta stvarnost i danas treba jačati u svakome takvo osobno uvjerenje.
Kardinal je skrenuo pozornost i na zloupotrebljavanje Boga i svetaca za osobne ciljeve i interese te istaknuo: „Uvreda je to onome što slavimo i što vjerom nazivamo. Tako smo zbunjeni kada vidimo da netko u ime Boga zlo i zločin čini. Strašna je to blasfemija. Dok to osuđujemo ne smijemo i sami upasti u istu pogrešku, umjesto da živimo opredjeljenje i životne stavove“.
Stara i moderna ropstva
Govoreći o drugom jubileju, velikoj obljetnici 600 godina dubrovačkog zakona o zabrani trgovine robljem, kazao je kako je to bio hrabar pothvat dubrovačkih parlamentaraca, nadahnutih kršćanskim stavovima početkom XV. Stoljeća, da je Dubrovačka Republika to učinila među prvim državama u Europi i svijetu, da je Engleska to učinil 391 godinu kasnije, a Amerika 450 nakon Dubrovnika. Onadašnji dubrovački parlamentarci su izrazili da je trgovina s robljem: „sramota, opaka, nečovječna i protiv svake ljudskosti“, a taj zakon je „na ponos našem, hrvatskom narodu, jer je pinorski zagazio u uljudbu naše hrvatske povijesne baštine, početak pravne jednakosti i ljudske ravnopravnosti“. Vrhbosanski nabiskup je spomenuo kako se zasluge za inicijativu tog zakona pripisuju tadašnjem nadbiskupu Antunu iz Rietija, franjevcu i profesoru teologije, koji je upravljao dubrovačkom Crkvom od 1409-1440.
„Ovakav pristup suradnje zakonodavnog tijela i Crkve koja proglašava načela vjere i morala, sigurno stvara istinski rad na općem dobru za čovjeka. Valjalo bi ponovo unijeti u te strukture vrijednosti čovjeka kao Božje stvorenje, a ne roba za manipulaciju interesa stranke ili pojedinaca. Važno je ovo slaviti, a i prisvijestiti da je svaki čovjek stvorenje Božje, stvoren na sliku Božju, te ne može postati roba i roblje“, poručio je propovjednik.
Kako se u javnosti nametnuo kriterij zarade i potrošnje, pitanje ropstva se ponovo aktualizira. Unatoč proglašenim ljudskim pravima i građanskim slobodama, unatoč priznanju dostojanstva čovjeka, da bi čovjek što više postigao i imao što više za trošiti, te granice se ne poštivaju. Vrhbosanski nadbiskup spomenu je neke vrste trgovine ljudima: zloupotrebu i trgovinu ženama, trgovinu djecom, ucjene migranata koji bježe iz nemilih ratnih zbivanja, zloupotrebu maloljetnika u vojsci, na području terorizma i samoubojica, zločinačke trgovine s ljudskim organima.
Tome je dodao nove ovisnosti i moderno robovanje čovjeka poput alkohola, droge, tehnike i elektronike, kocke. Ta ovisnost često vodi u kriminal, nasilništva, pljačke i unosi nesigurnost u društvo.
Djecu učimo uživati, a ne živjeti
Razmišljajući o odgovornosti za takvo stanje kazao je kako se često optužuje društvo, a zaboravlja se odgovornost obitelji: „Zar nije slučaj već u obitelji gdje se toj djeci daje sve da se zabave, a onda ih učimo uživati, a ne živjeti. Kada ta djeca odrastu ona se ne umiju nositi s izazovima života nego bježe u ova područja ovisnosti. Potrebno je djecu odgajati za Boga, jer ako ih ne odgojimo za Boga, u starosti Božje stvari ne možemo od njih očekivati o čemu svjedoče brojni zaboravljeni roditelji na našim prostorima, jer djeca ne drže do Božje zapovjedi“.
Spomenuo je neke situacije koje nepovoljno utječu na obitelji kao što su izbor pobačaja da bi se zadržalo radno mjesto, zamrzavanje embrija koje se ne smije shvatiti kao otpadni materijal. „Potrebno je da shvatimo važnost i vrijednost obiteljskog gnijezda, koje mora socijalni zakon zaštiti i pomoći da djeca imaju roditelje jer srce odgaja, a ne elektronika i predmeti kojim ćemo zabaviti dijete,“ poručio je kardinal. Dodao je i da se društvo urušava, a osjećaj beznađa se nadvija i u osobni i javni život jer kad god je Bog istjeran iz života onda je čovjek ugrožen.
„Zato nam je važno istinski u ovoj Godini milosrđa da se čovjek vrati onome koji nas stvori i koji nas istinski ljubi, koji nas istinski oslobađa da možemo živjeti svoje dostojanstvo i svoju slobodu“. Gundulićevim stihovima o slobodi kardinal je završio propovijed naglasivši da se sloboda, divni dar Boga koji ljubi čovjeka nužno ostvaruje po odgovornosti.
Pismo papi Franji sa Feste
Pozdravljajući sve okupljene na Festi biskup domaćin mons. Mate Uzinić je rekao: „Nije lako razumjeti nas Dubrovčane i našu zanesenost sv. Vlahom i njegovom Festom, koju ove godine slavimo po 1044. put u osobito svečarskom ozračju 1700. obljetnice njegove mučeničke smrti i 600. obljetnice dubrovačkog zakona o zabrani trgovine robljem, jednog od vidljivih plodova naše povezanosti sa sv. Vlahom u kojemu nam je Bog očitovao svoje milosrdno lice, ali i dao zadaću da i mi kršćani i katolici i sami budemo milosrdni u svojoj zauzetosti za stvaranje boljeg i pravednijeg svijeta u kojemu će svi ljudi imati jednako dostojanstvo. Da, nije nas lako razumjeti. Za to je potrebna istančana, dječja duša.“ Naveo je primjer učenice koja je u svom uratku prepoznala da Parac nije samo u kipovima i slikama nego u svakome od stanovnika Dubrovnika ako oko sebe dijeli ljubav i dobrotu.
Na početku mise mons. Julien Kaborè, savjetnik apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj, pročitao je Pismo o upućivanju posebnoga papinskoga izaslanika u Dubrovnik na ovogodišnja jubilarna slavlja. A na kraju mise biskup Uzinić je pročitao pismo koje će biti upućeno papi Franji s ovoga slavlja.
Cijela dubrovačka Crkva na slavlju
Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pojačani klapom, čitanja su čitali vjernica iz Konavala i vjernik s Korčule, oboje u narodnim nošnjama, psalam je pjevao jedan od festanjula, molitvu vjernika predvodila je obitelj s troje djece. Za prinos darova prineseni su, uz kruh i vino, darovi koji simboliziraju dubrovačke obljetnice. Mladi biskupije nosili su zastave s likom sv. Vlaha ispred svećenika koji su dijelili pričest. Cijela biskupija je tako na različite načine bila prisutna u ovom svečanom slavlju, a svi glasovi spojili su se u jedan dok se pjevala Parčeva himna.
Na misi je bila i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, koju su okupljeni vjernici u više navrata pozdravili pljeskom, kao i gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić i župan Nikola Dubroslavić. Nazočni su bili i predstavnici drugih vjerskih zajednica vladika Grigorije Durić, episkop zahumsko-hercegovački i primorski, gospođa Sabrina Horović, predsjednica Židovske općine u Dubrovniku i Salkan ef. Herić, dubrovački imam. Poseban gost bio je svakako izaslanik katolikosa Armenske crkve iz Cilicije Arama I., nadbiskup Kegham Khatcherian iz Libanona.
Na dubrovačko slavlje stigle su i različite skupine vjernika među njima Hrvatsko kulturno društvo iz Gradišća, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, podružnica Ilijaš koja je posebno povezana s Dubrovnikom radi srednjovjekovnog grada Dubrovnika koji se nalazi na njihovom području, velike skupine naših Janjevaca koji se bar za Festu vraćaju kući, brojne skupine hodočasnike iz Šibenske, Zadarske, Splitske, Mostarske, Trebinjske i drugih biskupija.
Angelina Tadić
