U sklopu mjesečnog promišljanja o letargiji, u organizaciji mladih okupljenih oko dubrovačkog Studentskog katoličkog centra (SKAC), ovog utorka 18. ožujka u prostorijama Samostana sv. Klare na red je došla tzv. "kava s duhovnikom". Riječ je o druženju mladih koji su zajedno s jednim duhovnikom, tj. svećenikom promišljali o mjesečnoj temi. Ovog puta taj duhovnik je bio don Hrvoje Katušić, koji je prije same „kave s duhovnikom“ uistinu skuhao kavu i čaj, te su mladi nakon toga u opuštenoj i prijateljskoj atmosferi razgovarali o letargiji.

Ivan Lučić uveo je ukratko u mjesečnu temu, nakon čega je don Hrvoje pokušao dati odgovor na pitanje što bi Crkva rekla o letargiji, a krenuo je od biblijskog odlomka iz Markovog evanđelja. Zatim je kazao da je u povijesti Crkva nažalost znala nastupiti kao da „ima“ istinu, kao da je posjeduje, što danas više nije slučaj, a kao primjer naveo je i trenutnu raspravu o pitanju primanja sakramenata rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih, te je potaknuo okupljene mlade da zajednički promišljaju o raznim temama, naglasivši da on ne želi dati gotove zaključke.

Zatim je donio prvu rečenicu iz dokumenta Drugog vatikanskog koncila Gaudium et spes: „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika.“ Svi zajedno su zaključili da je Isus svačiju radost i nadu, žalost i tjeskobu, doživljavao kao svoju, a to je primjer i zadatak i svakom vjerniku. Naglašeno je da kršćanstvo „ne poznaje zatvaranje vrata“, tj. da vjernik ne smije biti letargičan ni u odnosu na drugog čovjeka.